VOĆNJAK I ŠKOLSKI OKOLIŠ LJETI

KUPICA

Voda je izvor života. Kapljica nade, Božji dar

Čovjek, biljke i životinje ne mogu živjeti bez vode. Dragocjena je u svakodnevnim životnim prilikama. Osim za piće rabimo je u domaćinstvu, za osobnu higijenu i u proizvodnji. Voda je neophodna za funkcioniranje svakog živog organizma jer bez nje on više ne bi postojao. U tijelima nekih živih bića udio vode može se popeti i na 90%. Voda je bogata mineralima i trebamo je što više piti.

Voda je ponos Hrvatske. Rijetko se koja zemlja može pohvaliti pitkom vodom, čistim izvorima, rijekama, jezerima i prekrasnim morem. Na nama je dužnost i obaveza da čuvamo vodu od zagađenja, da je ne trošimo prekomjerno, pazimo na njeno korištenje i upozorimo nesavjesne na posljedice njenog iskorištavanja. Zagađujući vodu možemo uzrokovati bolest kod ljudi, životinja i biljaka, pa čak i smrt. Rijeke su naši najvažniji resursi pitke vode i na njih moramo paziti najviše jer još jednom ponavljam, i još ću mnogo puta ponoviti: AKO NEMA VODE, NEMA NI NAS!

Kroz moje mjesto teče rijeka Kupa i njen pritok Kupica. One su ljepote Gorskog kotara. Ponosna sam što su čiste, što pružaju dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama. U njima se zrcali ljepota šuma, polja, kuća i nebeskog plavetnila. Pravo bogatstvo za sva ljudska osjetila.  Ljeti, u toplim danima, Kupa pozdravlja mnoge kupače i ljubitelje sportski igara na vodi. Sa školskog prozora gledam Kupicu nježnu, milu i dragu. Ona je rječica koja izvire pokraj Male Lešnice, stidljivo i lagano da bi se s vremenom pretvorila i razvila u pravu, ''odraslu'' rijeku. Probija se u stijenama i kreće na svoj put prema Kupi. Prolazi selom i pozdravlja nas školarce svakoga dana.  

Jednoga dana Kupica je izgledala prilično nemirno, rekla bih, čak  ljuto i uzrujano. Na svome putu nije štedjela nikoga pa čak ni voćnjak koji inače miluje i hrani pored naše škole. Toliko je nabujala da je prekrila većinu stabala jabuka, a nerijetko je u brzom pohodu sa sobom trgala i nosila cijela debla. Divlja i brza svih nas je uplašila. Neka su mjesta bila odsječena jer se prelila iz svog korita i prekrila dijelove cesta.

Na svu sreću, s prestankom kiše Kupica se polako smirivala i vraćala svojem mirnom toku. Od podivljale goropadnice postajala je opet pitomo i ljupko janješce. Taj ću dan pamtiti po osjećaju nesigurnosti i straha. Time nam je svima dala do znanja da može biti stroga i opasna kad to želi i da može dati nama i prirodi puno, ali isto tako to u trenu može uzeti k sebi.

Bila bih strašno nesretna da vidim kako netko baca smeće u našu rijeku ili da vidim otpad kako pliva u njoj. To bih odmah prijavila ovlaštenima koji bi najbolje znali što treba poduzeti. Takve ljude treba strogo kazniti jer nisu narušili samo ljepotu rijeci, već u opasnost dovode sve žive organizme koji su u doticaju s tom vodom. Svatko od nas zato ima zadaću brinuti se o očuvanju vode, misliti na sadašnjost i budućnost.         

Čuvajmo vodu! Čuvajući vodu, čuvamo i život!

                                                                      

Danijela Jurković, 7. 

potopljeni voćnjak

potopljen otočić za odmor